GEARVANA

ponedjeljak, 29.09.2008.

Zachary Vex - Fuzz Factory

Fuzz Factory je pedala koja je proslavila Zacharyja Vexa, čovjeka koji ju je dizajnirao. Muse, NIN, Dinosaur Jr., Flaming Lips i masa drugih bendova prilično se oslanjaju na zvuk njegovih pedala tako da je u slučaju najtraženijih pedala Zachary morao malo popustiti i ručnu proizvodnju prebaciti u neku tvornicu izvan SADa. Konkretno, FF se proizvodi na Tajvanu (gdje drugdje!?), od dijelova koje Zvex šalje na Tajvan, a nakon toga se gotovi primjerci vraćaju u SAD gdje Zvex provjerava kvalitetu izrade i pakira ih za prodaju.

Sam Fuzz Factory je pedala nastala na temelju Fuzz Facea, uz dodatak još jednog gain stagea prije ulaska u Fuzz, a osim toga je Zvex izvukao neke komponente pedale u obliku potenciometara na kućište tako da čovjek sam može setirati napone na tranzistorima što daje svakakve, donekle nepredvidljive rezultate što ovaj fuzz čini jednim od najraznovrsnijih fuzzeva i definitivno zaslužuje ime Fuzz Factory.

Sama pedala je ugrađena u "hammond" kućište. Serijska proizvodnja (Vexter serija) isključuje ručni rad na farbanju pedale i doživotno jamstvo, ali dizajn je dopadljiv i s mini psihodeličnim slovcima otisnutima na polirano aluminijsko kučište. Na pedali je lampica koja signalizira on/off i pedala posjeduje input za 9V adapter standardnog (Boss) oblika i polariteta. Nema vratanca za bateriju pa ako mislite nastupati s baterijom, bolje da nosite neki šrafciger ili švicarski nožić.

Na pedali je pet potenciometara imenovanih Vol, Gate, Comp, Drive i Stab. Vol je volume pot koji manje više utječe samo na glasnoću zvuka koji izlazi iz Fuzz Factoryja i uglavnom ga je dobro držati na poziciji nešto ispod 9 sati jer može biti vrlo glasan. Sljedeći gumbić je Gate. Sama funkcionalnost tog gatea je u stvari slična noise gateu osim što ustvari djeluje i na glasnoću pedale - na poziciji oko 2-3 sata ponekad dodaje višu oktavu u fuzz. Comp potenciometar je nazovi kompresor. Drugim riječima, kad je skroz otvoren imamo popriličnu dinamiku za jedan fuzz (pogotovo ako je stab potenciometar skroz desno, rekoh da ovdje sve komande utječu jedna na drugu), a kad je skroz zatvoren dobijemo velcro fuzz što zvuči otprilike isto kao gameboy, C64 ili kao da odljepljujem čičak traku (velcro=čičak traka). Nakon tog gumbića je Drive za koji se zna što radi, ali kod osciliranja on podešava visinu tona. I na kraju je tu misteriozni Stab (stability) knob koji Fuzz pretvara u razblesavljenog pavijana, a ustvari se radi o regulaciji napajanja na sklopu. Naime, kad je Stab okrenut do kraja u desno, fuzz je stabilan, a kad je na bilo kojoj drugoj poziciji, moguće je da će kombinacija ostalih potova uzrokovati da cvili. To cviljenje je nekima užasno, ali većini ljudi je prilično zabavno pa uvijek u nekom glasnijem momentu možete zacvičati iz svog zvučnika da pokažete publici kako vama gitara nije potrebna da biste svirali, jer imate sve te krasne pedale, a gitara je samo pano za lijepe naljepnice.

U početku je pedala prilično nezgodna za podešavanje dok ne steknete malo osjećaja što stvarno svaki gumbić radi. Tako recimo za setting na demou koji zvuči kao Beetlebum od Blura rabim stability postavljen skroz nisko, a radi toga je gate vrlo visoko jer ne želim da fuzz cviči i volume na gitari je malo zavrnut, ali to baš ne pročišćava zvuk (zbog stabilityja koji je nizak) pa je fuzz vrlo prljav. U slučaju da želim super dinamični fuzz koji za mali volume zvuči gotovo clean, stability stavljam skroz desno, ali onda ton zna biti preoštar. Npr. za demo koji zvuči kao Feel the Pain od Dinosaur Jr. fuzz je postavljen tako da stability nije skroz udesno. Tako kod sviranja gitare na manjoj glasnoći gitara ima lagani fuzzy overdrive, dok kod pune glasnoće zvuči gotovo kao Big Muff.

Ako želite zvuk kakav ima Muse, drive treba pomaknuti preko pola, comp također, smanjiti stab i pomoću gate knoba smiriti cičanje (iako nije da Muse ne cviči kad želi).

Postoji fama da Zvex naplaćuje puno previše za svoje efekte i ponekad mi se čini da je to istina, ali s njegovim pedalama dobivate zvuk koji manje više nijedna druga pedala ne daje, a s jeftinijom vexter serijom, moguće je za relativno normalan novac dobiti vrlo originalnu pedalu.

A sada maleni DEMO isječci. Svi su snimljeni na Fender Jaguar special HH gitari u Line6 POD2.0 simulacija MesaBoogie Mark pojačala pa u Fireface400 i u Logic Pro Studio.

DEMO - FF - Beetlebumish

DEMO - FF - C64

DEMO - FF - Museish

DEMO - FF - Dinosaur like

DEMO - FF - Cijukanje

29.09.2008. u 20:54 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 24.09.2008.

Nord Electro 2 - inteligentno rješenje iz Švedske

Za Nord Electro sam prvi put čuo kad sam gledao koncert grupe 13&God u Beču. Jedan od Amerikanaca je imao rack verziju i sve što sam tad skužio je da mi se sviđa jer je crvene boje.

Sljedeći put sam se s tim klavijaturama susreo dok smo Lolli i ja browsali Njujorškim music shopovima u potrazi za dobrom prilikom i tad smo se oboje zaljubili u te klavijature. Izuzetno su kratke (61 tipka) i malene i lagane i imaju jednostavno zvuk kakva nam se oboma sviđa - vjeran i sirov.
Nord electro su takozvane "bread and butter" klavijature, što u prijevodu znači da pružaju osnovne zvukove. Ti su zvukovi simulacija Hammonda, Rhodesa, Wurlitzera, Clavineta, akustičnog klavira i Yamaha CP80 akustičnog klavira s pickupom.

Mi smo u stvari već posjedovali klavijature Roland XP30 (i to prodajem, pa ko hoće) koje su nam u bendu također služile uglavnom samo za klavir i rhodes tako da mi je cilj bio zamijeniti "isproducirani" i prenježan Rolandov zvuk za malu crvenu beštijicu. Problem je bio u tome što su demo MP3ce Nord Electra bile uvijek bez klavira jer je Electro simulator elektromehaničkih klavijatura pa im se onda klavir ne uklapa u sliku, a električni klavir je na demo snimkama uvijek išao kroz onboard phaser, panner ili tremolo, a mene je zanimao sirovi zvuk. Htio sam još malo isprobati klavijature kod nas, ali ih nije imao niti dućan u Krškom niti u Zagrebu tako da nikako nismo mogli napraviti dovoljno dobar test.

Na kraju smo klavijature isprobali na NAMMu u Californiji i "mister Nord" nam ih je poslije sajma (na sajmu je strogo zabranjeno prodavati exponate) ustupio za višestruko manju cijenu nego u Europi (pa i USA), a nekmoli u Hrvatskoj.
Sve snimke su snimljene direktno u zvučnu karticu Fireface400 i u Logic Studio Pro u Macbook Pro.

Bijući američke klavijature, bilo je potrebno promijeniti osigurač i prebaciti jedan prekidač te kupiti novi kabel (nema adaptera, hvala bogu!). Sve je prošlo bez problema, a prilikom rastavljanja klavijatura sam se upozano sa čvrstim Švedskim metalom klavijatura koje ostavljaju dojam da će potrajati vječno.
Tipke na klavijaturi su tipa kao što su na orguljama i nimalo nisu nalik na klavir ili rhodes. No nakon dva tri dana čovjek se prilično navikne na to što ima i dinamika tih klavijatura mi sasvim odgovara iako nitko nikad neće dostići finoću tipaka na Rolandu XP30.

Korisničko sučelje je napravljeno za glupe ljude. Što znači da je vrhunsko - za ove klavijature stvarno ne treba manual osim za neke bizarnije komande kao što su štelanje velocity krivulje ili kalibracija volumen pedale.
Na klavijaturama su složene tri logičke cjeline: kontrola orgulja (drawbari + percussion i vibrato/chorus), odabir klavira (misli se na sve ostale instrumente) te effect section. Effect section se sastoji od poluparametarskog mid eq-a pod imenom presence (koji služi i za odabir pickupa kod clavineta) preko jednog bloka koji sadrži tremolo, panner, ring modulator, wah i auto wah, drugog bloka sa phaserima, flangerima i chorusima pa u overdrive pa u leslie simulator, i na kraju output level i two band eq s high i low kontrolom.

Svi zvukovi klavira se mogu zamijeniti zamjenskim zvukovima koji se nude na Clavijinom sajtu, tako da sam ja zamijenio jedan bezvezni rhodes s malo boljim i akustični klavir koji je tvornički zvučao prilično šugavo sam zamijenio sa close miced Yamaha grandom.
Što se tiče tog granda, moram reći da sam prilično zadovoljan jer je meni najdraži zvuk klavira onakav kakav je na drugoj pjesmi albuma "Come on feel the Illinoise" Sufjana Stevensa, a ovaj mu se prilično približava. Naravno zvuk je prilično sirov, ali baš takav i volim. Od svih stvari, baš se za klavir najviše osjeti nedostatak on board reverba, ali kvragu i sve, reverb uvijek može biti i neka behringer pedala za par sto kuna.

DEMO - NordElectro - Klavir

Sljedeći zvuk je zvuk rhodesa. Zvuk je dinamičan, grize kad jače udarim po klavijaturi i zvuči bogato kad se pušta sam na suho. Ne znam koliko je to vjerna simulacija, ali u stvari nije ni važno jer je nevjerojatno muzikalna.

DEMO - NordElectro - Rhodes

Zatim Wurlitzer. Do nedavno ga nisam koristio, ali sam onda otkrio fenomenalan zvuk koji mi koristi za vlastiti bend, a što se tiče oponašanja Supertrampa i Ray Charlesa mislim da je prilično ok.

DEMO - NordElectro - Wurlitzer

Nakon njega je elektrificirani grand. Takove klavire sviraju skandinavci poput ABBA i Sigur Ros, a nekad je bio popularan za blues svirke, a bome je jednog imao i Rajko Dujmić. Klavir mi se baš i ne sviđa, ali definitivno ima karakter.

DEMO - NordElectro - CP80

Osim tog zvuka tu je i Clavinet. Meni je taj instrument misterij i nemam pojma kak da ga sviram, a zvuči kao funky čembalo. Na demou se čuje podešavanje pickupa i setiranje auto waha prije nego počne prava svirka. Podsjeća me na Stevea Wondera, a nije ni čudo jer je Stevie veliki mag tog instrumenta.

DEMO - NordElectro - Clavinet

I na kraju su tu orgulje. Sam Electro je možda i najpoznatiji po svojoj simulaciji Hammond orgulja. Na panelu za orgulje postoji osam digitalnih drawbara koje mnogi orguljaši mrze, a menisve to ne znači baš puno jer rijetko koristim orgulje. Drugo, iako je electro super pri simuliranju Hammonda, ja ustvari najviše volim zvukove Farfise i Voxa, a toga nema. No ako se svira bez leslieja, ali sa uključenim vibratom i overdriveom, može se izvući zvuk sličnog karaktera. Na samoj snimci imam malo bezvezne improvizacije na orguljama uz mijenjanje efekata, leslieja i malo mrdanja po drawbarovima da se dočara što sve mogu te orgulje, ali zvuk orgulja je demonstriran petsto puta na youtubeu, tako da i nije neka fora da ja sad tu demonstriram orgulje.

DEMO - NordElectro - Hammond

Na kraju svega mogu reći da mi je to komad opreme koji mi je prilično prirastao srcu, a u skladanju novih pjesama sudjeluje jednako koliko i gitara. Valjda ni nije važno koliko ima mogućnosti ni koliko vjerno zvuči, ali je stvarno važno reći da je to instrument koji vam omogućava lako izražavanje. A ja čak i nisam klavijaturist :)

24.09.2008. u 09:51 • 0 Komentara • Print • #

petak, 19.09.2008.

Ćao Maco

Kada sam ugledao ovaj Fenderov tj. Squierov novitet, znao sam da ga ne smijem pokazati Lolli, ali nisam izdržao :) Uslijedila je cika i vriska i odmah se pohrlilo u Mega Muziku. Tamo gitaru naravno još nisu imali, a procijenili su je na 2500kn. Na kraju je Lolli gitaru uzela kada se zaposlila u MM i to crnu jer joj je roza na kraju bila preroza. A onda je Hello Kitty počeo biti na svakom koraku pa joj je dosadila, uzela je Epiphone Emily the strange, ali to je za neki drugi review.

Kod kupovine gitare, gitaristi se drže određenog pravila: 80% privlačnosti gitare je u izgledu. 15% je u kvaliteti izrade, a 5% je zvuk. Oni koji se toga ne drže lažu sebe i druge.
Hello Kitty je gitara je u klasi Afinity Squiera što je prva klasa iznad Bulleta i u svijesti lokalne klinčadije Squier Affinity = smeće.
Nećemo sad tvrditi da je gitara jednako dobra kao skuplje gitare, cijena uvijek ima razlog, ali taj razlog nije uvijek bitan.
Gitara ima tanko tijelo, što me je isprva smetalo jer npr. Fender Cyclone ima masivnije tijelo, ali s druge strane Fender Mustang ima isto takvo tanušno tijelo i ništa mu ne fali.

Tijelo se sastoji od vjerojatno više od pet komada drveta, ali drvofix čini čuda pa se to doimlje kao jedan komad. Glavno je da se radi o drvetu, a ne o šperploči ili iverici. Crne je boje, naravno poliuretanski finish, a vrat je javor, sa satin finishom što meni općenito odgovara kod gitare. Mašinice nisu baš nešto jer su neprecizne, ali drže štim sasvim pristojno. Nut sam malo podmazao grafitnom olovkom, žice postavio ispravno (par namota jedan ispod drugog bez preklapanja na mašinici) i raštimavanja skoro da i nema. Bridge je fiksni tako da nema nepotrebnog zlopaćenja s bridgem osim podešavanja oktava i eventualno visine sedala.

Na gitari je još samo pickup, volume pot i jack. To je sve.
Što se pickupa tiče, nije toliko loš koliko bi mogao biti jer je mogao biti nedinamičan i tup. Malo su mu izraženiji visoki i srednji tonovi što svrstava gitaru u klasu punk gitara. No sama ta kreštavost i nije neki nedostatak jer se uvijek može zavrnuti visoke za par decibela i eventualno oduzeti middlova u području oko 1-1.5 Khz i stvar već zvuči sasvim drugačije, uostalom rekoh da zvuk gitare ima 5% udjela u odabiru gitare i da je glavni adut ove gitare to što ima Hello Kitty pickguard s prednje strane, a sa stražnje šarena slova :)

Što se tiče izrade, u dućanu smo se potrudili izabrati gitaru koja nema neke vidljive zajebe u izradi. Vrat je u redu i nije nešto tanak, ali nije ni bejzbol palica. Nešto je uži doduše jer je prilagođen curicama koje su ciljno tržište za tu gitaru, ali meni i svima koji imaju prste ko čevapčiće to bi trebalo odgovarati. Ako imate ovu gitaru možete računati na ugodnu svirku po kući ili u studiju no za zlostavljanje koje bi ova gitara trebala preživjeti na turneji bilo bi dobro da se ugradi malo kvalitetniji hardveraj i da se dobro učvrste svi vijci.

Uglavnom, na ovoj gitari je snimljeno 90% albuma Lollobrigide što ukazuje da je za studijski rad gitara totalno u redu, a pod kraj rada na albumu sam ju ponio i na dva koncerta od kojih je jedan bio u hali TŽV Gredelj, a drugi Exit festival gdje nisu baš najbolji uvjeti za gitaru, a gitara je radila sasvim dobro. Što se tiče takozvanog kreštavog zvuka, to je više neki jangle kao kod Rickenbackera (manje više :)).

Pošto snimak vrijedi tisuću riječi evo i demoa. Najveći problem kod izrade ovih demoa mi je smisliti što da sviram. Tako da sad imam jangly snimku akorda i onda malo distorzirane nervoze (zvex fuzz factory) upakirano u jednu prilčno popularnu pjesmu. Snimano na Line6 Pod2.0, setting California Clean, svi potovi na 12 h, pa u Fireface 400 pa u MacBookPro Logic Studio. Može se skužit da pickup nije mutan ili tup.

DEMO - Hello Kitty

I još jedan demo je ustvari kratak isječak iz pjesme Volim Te gdje se gitara lijepo uklapa u elektro treš zvuk, a zanimljivost je da pjesma ima debeli synth bas, ali je drug Narantxa ipak uspio utrpati još jednu bas liniju iznad te synth bass linije, a ispod gitare...

DEMO - Volim Te - Hello Kitty

P.S. Gitara je na prodaju. Ima se previše gitara u kući. Za 1800Kn ju možete odnijeti. Za još 100kn dobite i remen. Šmrc.

19.09.2008. u 09:52 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 15.09.2008.

Frantone

U Brooklynu NY živi žena imenom Fran(stisni link, žena je zakon). Ona projektira razne retro pedale i te pedale se rade ručno. Nisu baš jeftine, ali ima i skupljih (Zvex - srami se!).
Pedala iz naslova je u vlasništvu moje djevojke i s obzirom da ju je žena i projektirala, cijela priča me podsjeća na OB tampon - "razvila žena ginekolog".
Lolli je do sad promijenila već dvije distorzije za bas: buba maru iz prvog posta, koja je imala dobar overdrive, ali ne baš neki hi gain, te ProCo You Dirty Rat koji je imao odličan hi gain, ali ne baš osobiti overdrive zvuk.

Pedala je kupljena skoro slučajno u dućanu vintage and rare guitars u kojem inače kupuju i prodaju gitare likovi poput Coxona, Galaghera i Dohertyja. Da smo to znali, ne bismo ni ušli unutra pošto nemam 120000 funti za orginalni Les Pol iz Fleetwood Maca i slične pizdarije koje vam radnici u dućanu radosno dodaju na isprobavanje. No, ne znajući gdje smo to ušli Lolli je s ulaza rekla: "Imate li kakvu dobru distorziju za bas, može i fuzz, ali da obavezno lijepo izgleda". Bez promjene izraza na licu lik joj je na pod posložio desetak pedala i spojio joj neko prastaro ampeg pojačalo i rekao da odabere neki bas s hrpice gdje nijedan nije bio mlađi od 25 godina...Nakon nekih sat vremena, ostali su samo peach fuzz koji ne zvuči baš dobro, ali je najljepši, neki X-Ray koji na mahove zvuči odlično, a i lijep je te Lo Tone koji zvuči predobro, ali izgledom nije baš nešto. Ipak glas razuma je prevladao s obzirom da se instantno zaljubila u zvuk i tako je Lolli odlučila da će odlučiti da pedala izgleda baš kul i najbolje i da je baš vintiđ i pedala je krenula s nama doma u Zg.

Radi se o bass fuzzu, iako se može koristiti i s gitarom. Gospođa/ica Fran ima katastrofalno glupe sound clipove na netu pa čovjek baš i ne shvati o čemu se radi tako da sva sreća da će opet na kraju članka biti pokoja snimkica za slušanje. Dakle fuzz zvuči dosta sočno i donekle brutalno iako ne kao Zvex Wooly Mammoth ili Colorsound bass fuzz (Lolli je oba probala nadajući se šarenom Colorsoundu, ali bila je vrlo razočarana zvukom obje pedale). Kad se malo zavrne tone potenciometar zvuk nalikuje na clean, ali dosta iskompresirano i postoji malo drivea u višim frekvencijama.
Drugim riječima, pedala ima dva zvuka, sočan i moćan overdrive, i opak, ali gotovo milozvučan fuzz...

Sama pedala dođe u nekakvom srednje velikom kučištu i unutra piše made by hand with love.

Nego, snimka vrijedi tisuću riječi, a tri snimke tri tisuće riječi pa evo ovaj put tri snimke.

Prva snimka je mali overview na suho...Dakle imamo Fender American Deluxe Jazz bass sa Samarium Cobalt Noiseless pickupima (ne pitajte me što to znači jer nemam pojma), uštekan u Frantone Lo Tone Fuzz (na slici se vidi setting), pa u Sans Amp BassDriver DI, setting se vidi na slici gore, na basu je dodano malo baseva, oduzeto malo visokih i middlovi su u neutralnom položaju. Sve to u standardni setup: (Fireface, MacBookPro, LogicProAudio). Na snimci ima prvo par taktova clean zvuka, pa se upali fuzz, pa zavrnemo volume da dobijemo više overdriveani zvuk, pa odvrnemo pot da dobijemo full fuzz zvuk, pa onda taj zvuk, ali svirano s trzalicom, pa dio u kojem se svira malo brže trzalicom, pa akord sa stišanim volumeom, pa onda taj isti volume pojačavam i smanjujem na basu. Valjda je to dovoljno da se stekne kakva takva ideja o čemu se radi.

DEMO - Frantone Lo Tone Clasic Fuzz - Bass Only

Druga i treća snimka su isječci nedovršenih Kimiko pjesama u kojima se koriste oba zvuka, u prvoj samo fuzz, a u drugoj prvo overdriveani zvuk, a onda full fuzz. Kao što se čuje, zvuk se dobro uklopi u svakakve pjesme...

DEMO - Berlin - isječak

DEMO - Moscow - isječak

15.09.2008. u 09:19 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 10.09.2008.

Mr. Zlobotić

Prije nekog vremena na blogu musicthing.blogspot.com sam vidio članak o malenim robotomorfnim pijukavcima čije je ime Thingamagoop. Proizvodi ih ekscentrični Teksašanin Dr. Bleep. Već tad sam uistinu želio naručiti tog robotića, ali nekako nisam, a kad sam se konačno odvažio posjetiti stranicu www.bleeplabs.com imao sam što za vidjeti...veliki brat Thingamagoopa s dva foto senzora, dva ledacla (led+tentacle) i hrpica switcheva i potenciometara za glupiranje, a što je još dodatni bonus - dolazi u kitu pa je dodatni užitak u slaganju i farbanju cijele naprave.

Pa, što radi ta naprava? (nemojte čitati sljedeći odlomak osim ako vas jako ne zanimaju oscilatori i LFOi i foto otpornici). Ukratko, postoji jedan audio oscilator koji daje visoki ili niski ton (za to ima switch), triangle ili square (i za to ima switch). Osim toga ima jedan oscilator koji služi za ritmičko paljenje i gašenje lijeve LE diode i za tu diodu ima i dva knoba, za brzinu i oblik oscilatorskog vala. Ima još jednu LE diodu koja ima "preset" oscilator koji se u stvari sastoji od mixa tri oscilatora pa daje nekakav kvazi random ritmički val. Također ima switch koji bira upravlja li se modulacijom putem sad već šestog oscilatora ili preko foto otpornika u kojeg možemo zapiljiti jednu od dioda.
Ovo sad već zvuči komplicirano, ali u stvarnosti se rad sastoji od toga da ga upalite i vrtite te gumbiće, prebacujete switchewe, okrećete malu beštijicu u prostoru jer je osjetljiv na svjetlo i još mrdate te LE diode. To je nevjerojatno zabavno samo po sebi dok je istovremeno faktor iritiranja drugih ljudi takav da bi vas lako otac milijuner razbaštinio uključite li to u blizini njegove radne sobe.

A čemu služi?
Pa, meni će poslužiti za zvučne efekte koji će poslužiti kao sampler fodder u pjesmicama za moj bend Kimiko. Nekim eksperimentalnijim elektroničarima može pasti napamet da to koriste live, pogotovo što reagira na osvjetljenje pa su efekti nepredvidljivi. I naravno, tom napravom možete iziritirati svog pitbula da vas izgrize na smrt.

Level koji daje malo đubrence je otprilike gitarski tako da ga je zgodno uštekati u gitarsko pojačalo. Također ima i mali zvučnik za portabl zajefrkanciju. Sve skupa radi na bateriju i ne troši valjda baš previše. Zalemiti ga može i početnik samo je preporučljivo ipak malo prije toga vježbati. Cijena je 65 dolara plus poštarina do Kroejše.

E sad, Zlobotića sam naručio 10.7., nekoliko dana nakon što je Dr. Bleep objavio da ih prodaje. Rekao sam da ga pošalje tako da stigne do 25.7. u Cleveland jer će mi ga od tamo donijeti prijatelj. Ne želim uopće opisivati koliko je drame samo trebalo da se obavi narudžba jer mi pay pal nije dao da napišem adresu u Ameriki ako mi je kartica u Hrvatskoj tako da sam na kraju putem maila dogovorio tranasakciju što je uključivalo izravnu komunikaciju s Dr. Bleepom kojem blizina Meksika očito osigurava značajnu zalihu Pejotla, Psylocibe Cubensis i ostalih poljoprivrednih dobara pa je komunikacija s njim doslovno tekla kroz petu dimenziju. Nakon toga je zaboravio poslati stvar. Pa je prvog osmog ipak poslao uz ispriku. A šta se onda događalo nemam snage pisati, uostalom to možete pročitati na Artifišl Lajf. Glavno da je na kraju zlobotić ipak stigao u moje selo. Oslobođen carinskih davanja - fala dragom državnom službeniku.

Nego, ako ste još uvijek voljni čuti kako zvuči mali Zlobo, evo snimkica.
Snimljen direktno u Line6 POD 2.0, model California Clean iliti stari Mesa Boogie Mark II, bez efekata kroz fireface 400 u Logic Pro Audio na MacBookProu....

DEMO - Zlobotić

10.09.2008. u 10:33 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 08.09.2008.

Ibanez MF5 – buba mara

Čast da se pojavi u prvom postu pripada prvom komadu opreme koji sam kupio u životu. Imao sam 16 godina što je bilo prije 16 godina. Svirao sam na posuđenoj gitari i pojačalu i netko mi je rekao da za metal moram imati distorziju na koju stanem nogom i za koju mi treba sto maraka. Kad sam prikupio sto maraka otišao sam u Harambašićevu i kupio rabljenu distorziju. Zvučni test u dućanu i moji zaključci su se odvijali otprilike ovako: «ako stanem na switch, pedala distorzira, ako stanem opet, onda mi je gitara clean – to je to, kupujem»

Sama pedala u stvari danas više nije ispravna jer joj taster za switch ne radi, tj. otkinuo se od tiskane pločice pa bih valjda trebao zalemiti novi.

Puno ime pedale je MF5 Modern Fusion. Zvuk koji daje je više u domeni nekog overdrivea, a ne distorzije i naravno bila je krajnje loša za metal. Doduše u to doba nisam imao pojma jel' mi zvuk u banani zato jer nemam dobru gitaru ili zato jer nemam dobro pojačalo ili zato jer ne znam svirati ili zato jer nemam dobru pedalu (sva četiri razloga su u stvari bila točna).
Pedala je građena solidno, sva od metala s plastičnim potovima i plastičnim poklopcem za bateriju. Prije 20ak godina je taj format pedale bio standardan za Ibanez i zvali su ga «Soundtank», dok smo ga mi djeca zvali «buba-mara».
Sama pedala ima dva upotrebljiva zvuka: prvi, i bolji od dva, je onaj u kojem je gain pot na 0. Samim time pedala se ponaša kao prilično nečisti booster i zvuči kao malo prljaviji clean na nekom cijevnom pojačalu. Zgodna stvar kod pedale je što u priličnoj mjeri zadržava i dinamiku i količinu baseva tako da ju je neko vrijeme koristila čak i moja cura za svoj bas dok joj njeno profinjeno uho nije reklo da kupi drugu distorziju (a onda je otkrila fuzz – ali to je već neka druga priča).
Osim tog kvazi clean zvuka, pedalica daje još jedan upotrebljiv zvuk, a to je kad stavim gain na pola... Taj zvuk je već solidno distorziran i sve zvuči kao pomalo anemičan i crankani Marshall, ali rižasto (uzmimo ipak ovu usporedbu cum grano salis)...
Činjenica je da tu pedalu ne koristim više nigdje, pa ni u studiju, ali zgodan analogni overdrive uvijek dobro dođe. Makar kao paperweight.

I za kraj, snimka vrijedi 1000 riječi - čujte i sami kako zvuči buba mara!
Snimljeno na : Fender Jaguar Special HH, Line 6 POD2.0 na California Clean (simulacija starog Mesa Boogie Mark II), sve blende na 12 sati, žice Gretsch Electromatic .11, u RME Fireface 400 karticu, u Logic Pro. Na solo dionici je nekakav stereo spread efekt na ritam gitari. Na gitarama je također dodan lagani reverb (Space Designer, Piano warmth preset).
1. zvuk – bridge, clean
2. zvuk – neck clean
3. zvuk - bridge, MF5 s gainom na '0'
4. zvuk – neck, MF5 s gainom na '0'
solo – neck bridge MF5 s gainom na 12 sati

DEMO - IBANEZ MF5