GEARVANA

petak, 20.03.2009.

Clavia Nord Wave - predpredpreview

Slijedeća stvar na ovom blogu koja slijedi je vjerojatno serija članaka,a možda i pokoji video o vrlo neobinoj zvjerki među synthevima: Clavia Nord Wave. Prvi Wave se pojavio u Zg otprilike isti tjedan kad ih je Clavia izdala na tržište, i slučajno sam se u tom trenutku našao u dućanu gdje je bio taj synth. Izgledom prilično neugledan i crvene boje nije me zanimao ali sam uštekao sluške u njega i malo probao...Prvi dojam je bio da ima jednostavno predobar zvuk VA syntha, da ima prilično dobar 4OP FM Synth u sebi, i povrh toga ima i prave multisamplove violina, mellotrona pa čak i klavira. I ne samo to , nego korisnik može ubaciti svoje samplove u synth i uključiti ih u subtractive synth engine....
Što reći, u trenutku kad je Clavia izdala prvi stabilan OS, ja sam otrčao u dućan da kupim Wave, ali mi ga je par dana prije odnio Dubravko Ivaniš :)
No, uskoro je stigao još jedan primjerak koji se naselio kod mene u studio i s Kimikom na stageu.
Pišem o Nord Waveu jer postoje najave da će uskoro izaći novi OS za Wave pa iščekujem hoće li biti koje ugodno iznenađenje i povećanje featurea. Uostalom, postoji i moj mali doprinos razvoju novog OSa (vidi sliku :))



Što meni znači taj synth? ustvari mi je jako koristan na stageu jer osim uobičajenih VA zvukova mogu napraviti pokoji radioheadovski FM patch, a mogu i odsemplirati druge syntheve ili VSTjeve i staviti ih unutra. Uz sjajan programčić za editiranje multisamplova, prilično je jednostavno napraviti novi instrument i npr. potrebno mi je oko 45 minuta da odsempliram svaki drugi ton na MS2000 i sve te tonove podesim u Nord Waveu tako da odgovaraju glasnoće, da su loop točke za sustain sve podešene i svi crossfadei su na mjestu. Takav posao mi npr na Akai MPC1000 uz pomoć dobrog wave editora oduzima barem 2 i pol sata. Nažalost sample engine nema podršku za velocity sample switching tako da na jednoj tipki možete koristiti samo jedan sample bez obzira koji je velocity kod pritiska. To praktički poništava mogućnost za sve klaviroidne instrumente kao rhodes, wurlitzer, klavir, ali npr, clavinet i čembalo zvuče skroz OK, a uspio sam pomoću velocityija routanog na intenzitet filtera dobiti relativno dobar zvuk klavira.

No, u sljedećem nastavku biti će više informacija o tome koji su sve featurei ovog syntha, po čemu je jedinstven, a po čemu jedinstveno ide na živce.

srijeda, 04.03.2009.

Gneumann

Što je zajedničko Hitleru i Beatlesima?

Prije nego odgovorim, moram napomenuti da me malo pojeo jedan vrlo napeti projekt na poslu radi kojeg ne stižem i snimati album i raditi ove male reviewe, a kamoli video reviewove...no danas nisam mogao izdržati pa, makar je review odrađen malo brzinski - tu je!

Jeste li ikad vidjeli nervozno malo utjelovljenje zla kako vrišti u Berlinu pred masom ljudi? Jeste li vidjeli ispred njega nešto nalik na lizalicu nataknutu na veliku termosicu? E pa nije vikao u lizalicu već u mikrofon koji je proizvodio Neumann, a danas taj mikrfon zovemo Neumann bottle i još uvijek se njegove replike proizvode u slavnoj Latvijskoj tvornici mikrofona imenom BLUE. Koju godinu kasnije mogli ste vidjeti Beatlese kako vrište u nekakav ogromni valjak što je ustvari opet bio Neumann mikrofon...



Nadam se da je svima do sada jasno da je danas na recenziji Neumannov mikrofon :). Naziv mu je Neumann U89i, i 'i' ne znači Internet i nema veze s iPodom i iMacom, iNovinama... 'i' ustvari ne znači niš.

Radi se o mikrofonu koji je na neki način dorada puno popularnijeg Neumannovog mikrofona U87 od kojeg je mrvicu manji i tanji, ali zato ima pokoju funkciju više.

Do mikrofona sam došao sretnom prilikom i okolnostima i platio ga manje od pola cijene koliko košta novi, a novi puno košta.

Mikrofon ima cardioid, hypercardioid, figure of 8, omni i wide cardioid pattern, low pass na 80 i na 160 Hz i pad od 6 dB. Ima dosta tamni zvuk, ali s malo uzdignutim visokim frekvencijama, ali ne onima koje škripe nego više na području oko 10 Khz ako se ne varam.

Kad imate ovaj mikofon, sve što snimite ima potencijal zvučati kao da je snimljeno u užasno skupom studiju. Zvuk je pomalo mekan, ugodan uhu i zvuči izvrsno kad snimam akustičnu gitaru ili violinu i općenito žičane instrumente. Također je vrlo dobar za vokale, no moram priznati da kad radim ozvučenje malenog glockenspiela, radije koristim običnu shure betu...ali to je valjda izbor sličan onom kad čovjek odabere gitaru s humbuckerima, ponekad jednostavno ljepše zvuči.

Prije nego počenete preslušavati snimku, mali disclaimer:
Snimka je snimljena u akustički netretiranoj sobi 2x2 koju ja zovem studio, zvuk gitare je onakav kakav volim (malo tup), a vokal je snimljen zajedno s gitarom da baš ne morate slušati mene a capella. Ne znam kolika je kvalitativna upotrebljivost ove snimke, ali definitivno daje kakvu takvu ilustraciju o zvuku koji je ovaj mikrofon sposoban snimiti.

Snimljeno je u preamp na RME Fireface 400, koji nije baš vrh ponude, ali služi svrsi. Gitara je Gretsch Rancher Jr., snimljena mono i centralno, a vokal je snimljen dvaput i paniran lijevo i desno...

Ovaj post je više da me ne zaboravite, nadam se da ću se sljedeći puta bolje potruditi :)

Mladen Ward ne zna što mu radim od pjesme

subota, 27.12.2008.

Space Echo - video!

Današnji blog je u duhu blagdana specijalan - poklanjam vam video prezentaciju Bossovog Space Echa, elem, lažnog Space Echa. Trudio sam se održati video prezentaciju uz poveću edukativnu komponentu da pedalu približim i onima koji nemaju pojma što je to reverb ili delay.

No, umjesto puno riječi, ovoga puta video....tadaaaaaaa:


/film je snimila i smontirala Loli/

petak, 05.12.2008.

Ebow

Dakle, gitaristi oduvijek koriste razne napravice da im gitara ne bi zvučala kao gitara. To je osobita vrsta podvojenosti, s jedne strane, mi gitaristi provedemo pola života tražeći gitaru koja zvuči baš onako kako želimo, a onda kad ju nađemo, potrošimo drugu polovicu života da napravimo da gitara ne zvuči ko gitara. Imamo pedale, talk box, guitar syntheve, sulude naprave poput moog freq boxa, ali među njima se poprilično istiće malena naprava koja je došla na svijet iste godine kad i ja i čiji je prvi kupac bio stanoviti Jerry Garcia Iz nevažnog benda Grateful Dead. Ta napravica zove se Ebow.



To je uređaj koji gitari daje beskonačni sustain. No nije baš tako jednostavno. Kao prvo, beskonačni sustain je samo na jednoj žici, drugo, kad uštekate tu napravu gitara distorzira kao sumanuta tako da vam nije potrebna nikakva pedala za distorziju. Ustvari, zvuk EHX Big Muffa sa maksimalno okrenutim sustain gumbom i zvuk ove napravice su otprilike isti, osim što kod Ebowa sustain traje vječno. Tj. ne baš vječno, ali barem dok traje baterija.



Dakle u grubo, Ebow je električno gudalo i možete pomoću njega dobiti zvuk violine na gitari, čak i zvuk violinskog arpeggia ili ona tehnika kad se bacaka gudalo po žicama a zove se spicatto. Osim na električnoj gitari, ova naprava radi i na akustičnoj, banju ili bilo čemu drugome sa metalnim žicama, ali kad nema magnetskog pickupa onda je zvuk puno blaži. Također se može koristiti i na basu ali uz određene kompromise.



Ebow se sastoji od dijela u koji se stavlja baterija, jednog switcha koji uključuje Ebow u jednom od dva moda i od stopala koje stavljamo na žice. Da bi ga bolje poravnali sa žicama imamo i dva žlijeba za susjedne žice tako da bude lakše svirati što pak znači da nije tako lako svirati gornju i donju e žicu jer se može osloniti samo s jedne strane. Također na basu su žice puno šire pa morate izmisliti neku novu tehniku, no nije nemoguće, npr. Lolli proizvodi neljudske urlike na basu pomoću te naprave. Na vašu sreću tu pjesmu trenutno ne izvodimo na koncertima.

Princip rada Ebowa je otprilike sljedeći, Ebow proizvodi oscilirajuće elektromagnetsko polje u kojem onda žica rezonira. Pogotovo se jako osjeti ako ga držimo neposredno iznad pickupa. Ima dva moda rada, jedan je kao normalni, a drugi je harmonički koji zvuči kao da svirate pinched harmonic. Taj drugi mod nije postojao na originalnom ebowu tako da se ovaj sad zove vrlo originalnim imenom Ebow plus.



Napravljen je od prilično mekane plastike i ako se uzme u obzir da je velik kao dvije 9v baterije lako je pretpostaviti da će prije ili kasnije pasti na pod i razbiti se. no mlao selotejpa uvijek spašava stvar i čini mi se da Ebow nije Ebow ako nije bar malo potrgan.

Zvuk Ebowa je bogat i lako se probija kroz mix, i iako ne zvuči kao violina nekako donosi taj karakter u pjesme u kojima se koristi. Najbolje zvuči utopljen u more reverba jer na suho stvarno grebe bubnjiće, što je ustavari isto osobina gudačih instrumenata.

I za kraj dvije snimke, gitara je Jaguar HH Special CIJ, uštekano direktno u Line6 POD II koji je setiran na Mesa Boogie Mark IIc clean kanal, niakakva distorzija nije korištena.

Na prvoj snimci imamo mali kvartet koji se sastoji od tri gitarska dijela i jednog dijela koji je odsviran na basu (bas je American Deluxe Jazz također uštekan u Line6). Ta će izvedba zasigurno okrenuti izvjesnog Albinonija par puta u grobu, dok na drugoj snimci imamo sirovi demo i par loše izvedenih tehnika kao šo su arpeggio i spicatto. U početku je zvuk totalno suh a onda na arpeggio dijelu dođe malo reverba. No ionako svi koriste taj Ebow samo za guditi duge note...

DEMO - Roll Over Albinoni

DEMO - Ciguli Miguli

I za kraj, tko nije nikad čuo kako bi to moglo zvučati u pjesmi neka posluša pjesmu grupe REM - Ebow the letter.

Možda Apple izda iBow.

četvrtak, 20.11.2008.

Moogerfooger MF 103 12-stage phaser

Prije puno puno godina u pedesetima, dr. Robert Moog je izumio jednu vrstu sintisajzera. To je bila naprava koja se sastojala od klavijature i hrpe modula koji su se svi mogli međusobno povezati kablovima i na taj način su se mogli stvoriti muzikalni i kontrolabilni zvukovi. Revolucionarno je bilo to što su svi moduli bili upravljani preko napona koje su mogli primati i slati putem tih kablova.
Student fizike i muzike (ili tako nekako) imenom Walter Carlos odlučio je pomoću te naprave snimiti Bachova djela odsvirana kompletno na tom sintisajzeru. Tako je nastala do dana današnjeg najprodavanija ploča elektronske glazbe imenom "Switched on Bach". Moguće je da je to i najprodavanija ploča klasične glazbe, ali štajaznam.
Walter se u međuvremenu odrekao svoje muškosti i sada se zove Wendy Carlos, a Moog je marljivo radio na svom izumu i tokom sedamdesetih je izašao s nekoliko krasnih sintisajzera među kojima posebno mjesto zauzima Minimoog, koji je poprilično doprinio slavi benda Kraftwerk koji je zauzvrat poprilično doprinio slavi imena Moog.
Dr. Robert je umro prošle ili pretprošle godine, ali kompanija Moog postoji i danas i proizvodi lude naprave za koje mi smrtnici uglavnom nemamo para.



Ovo što imam danas na reviewu je takozvani MF103 12-stage phaser. Kupljen je u New Yorku za cijenu mrvicu veću od one koju u nas u dućanu postiže obični boss PH3 phaser, u dućanu stričeka Rudyja Pense koji proizvodi lijepe gitare imenom Pensa. U skladu s gradom u kojem se nalazi moglo bi se reći da je on Guitar Nazi. (Za one koje nisu gledali Seinfelda, preporučam epizodu u kojoj se pojavljuje Soup Nazi).

Težina pedale je 1.5 kilogram. Ima drvene stranice i za trećinu je veća od ruskog small stonea. Switch je jedan od onih koji ne kliknu, ali izgleda kao da će trajati zauvijek, i jednog dana kad neki psihodeličar iz 41 stoljeća iskopa ovu pedalu, moće će uštekati svoj 2000 godina star vintage Squier i ovim phaserom dozvati svemirce da svrate na pašta šutu. Bez problema sa switchanjem.
Iznad switcha se nalazi lampica koja gori crveno dok je phaser ugašen i zeleno kad je upaljen. Iznad te lampice je ledica koja služi kao indikator brzine LFOa, a iznad nje je još jedna ledica koja označava input gain. Gain je popriličan tako da se može uštekati i gitara i razne line level naprave. Iznad te ledice je output level iliti na narodnom jeziku 'volume'. Iznad tog gumbića je drive koji ustvari predstavlja ulaznu glasnoću.
Nadalje na lijevoj strani kontrolnog panela imamo LFO (low frequency oscillator) koji ima gumbić za količinu, gumbić (ovo "gumbić" shvatite s zadrškom - ova pedala nije dizajnirana za Japance nego za treću smjenu rudnika u Kreki da može svojim lopatastim rukama lako i precizno podesiti štogod treba na pedali) za brzinu LFOa i sklopku za brzi i spori način rada gdje je spori od 0.1-2.5 Hz, a brzi od 1-250Hz. S desne strane nalazi se dio koji se zove phaser, a predstavlja komande filtera: imamo gumbić za centralnu frekvenciju, gumbić za rezonanciju i prekidač koji pali 6 stage ili 12 stage modus rada. 6 stage znači da imamo filter koji ima tri frekvencije koje potiskuje, dok 12 stage ima šest frekvencijeksih "rupa". Za one kojima je već zlo od filtera, frekvencija i oscilatora, sad ću objasniti kako to čudo radi:
Prvo se postave gumbiće "sweep" i "resonance" na neku poziciju. Upali se phaser, a gumbić se pomiče lijevo-desno rukom. To je tipični zvuk koji daje phaser, filter koji se pomiče lijevo-desno. E sad, umjesto da gumbić sweep pomičemo rukom, možemo to raditi elektronski jer imamo LFO na raspolaganju. Pomoću gumbića "rate" podešavamo brzinu kojom želimo da se filter pomiče, a gumbićem "amount" kažemo koliko želimo da se filter pomiče - gumbić lijevo znači "nimalo", a gumbić desno znači "puno".
Ono što ovaj phaser izdvaja od ostalih je to da se radi u luđački kvalitetnom zvuku što je Moogov zaštitni znak, a izdvaja ga i to što su kontrole toliko široko podesive da si svatko može naći prikladan phaser - na neki način on u sebi sadrži i MXR phase 90 i small stone i sve druge phasere čisto zbog velikog raspona kontrola. Tako da mogu slobodno ustvrditi da je ovo najbolji phaser za bas koji sam ikad čuo. Znam da ga je Lolli koristila u nekim bučnim dijelovima da se probije basom kroz mix i obično bi taj sweep bio tako moćan da sam imao osjećaj da će me pomesti sa stagea...



Ima još... Naime ovaj phaser nema samo in i out jack sa stražnje strane nego ima 9 ulaza! Utičnice su one plastične što mi se baš ne sviđa, ali djeluju čvrsto i robusno pa sam nekako utješen time. Postoje dakle audio in, audio out, aux out (to je invertirani signal prema van, opet zvuči kao phaser, ali više kao križanac waha i phasera), zatim je tu sweep in koji prosljeđuje audio u jedan od dva 6 stage phasera. Iskreno, ne da mi se ni isprobavti ni opisivati što to radi.
Tu je još LFO out što znači da bi ovaj phaser mogao poslužiti i kao modul u modularnom synthesizeru. Tu su također i četiri kontrolna ulaza na koja se može spojiti expression pedale tako da se sva četiri velika gumba mogu kontrolirati samo preko pedala, a povrh toga ti isti ulazi primaju i kontrolni napon, tako da se phaser može upravljati i iz nekakvog analognog sequencera. Uglavnom, cijela pedla je toliko neograničena da je malo bolesno uopće krenuti u ispobavanje svih mogućnosti.
Napajanje pedale je od 10 do 15 volti. S obzirom da adapteri od 9 volti proizvode ustvari 10 volti, onda možete uzeti bilo koji adapter od 9 volti. Naravno, kreteni su obrnuli polaritet tako da ne možete uzeti boss adapter nego morate rezati žice i lemiti ne biste li obrnuli polaritet. Na baterije ni ne pomišljajte jer baterije ipak ne daju 10 volti.



Na kraju evo par snimaka:

Prva snimka je gitara u phaser, LFO nije aktivan, uključen je 6 stage phaser, sweep gumbić je na maksimumu, zatim ga ručno okrenem na minimum, zatim uključim 12 stage phaser, i zatim ga ponovo vratim na maksimum.
DEMO - Range

Na drugoj snimci se čuje i automatski sweep pomoću
LFOa i malo besciljnog podešavanja raznih gumbića na phaseru. Distorzija je Fuzz Factory
DEMO - Mladen Psihodelić

Na trećoj snimci je bas gitara kroz Frantone Lo Tone Classic Fuzz u phaser.
DEMO - Bass

subota, 08.11.2008.

Lo Fi Loop Junky

Danas predstavljam svoju najzabavniju pedalu. Ustvari je tu pedalu kupila Lolli sebi, ali sam joj ja onda, zao kakav jesam, oteo tu pedalu i sada je moja, samo mojaaa! Pedalu ne koristim samo za gitarističke potrebe nego i za stvaranje tekstura od bilo čega, kao što su bubnjevi i klavijature. Ime joj je lo-fi loop junky i proizvodi ju striček Zachary Vex.



Radi se o looperu, a na vama je da odlučite treba li vam ovakva pedala. Može spremiti samo jedan loop. Nema sound on sound. Snimak ne čuva dinamiku kojom je odsvirano, a frekvencija iznad koje nema odaziva je 2.6 kHz. Također ima i kratak pomak nakon odsvirane lajne tako da ju je nezgodno koristiti kao live looper (iako sam se ja do sada dobro izvježbao). Zvuk šumi, pun je aliasinga (pojava koja se događa kod diskretnog snimanja npr na filmsku traku u kojoj vidite da kotači na kaubosjkim diližansama idu unatrag, tj, u zvuku čuje frekvencije koje do sad nisu bile prisutne).
No ima i pluseva: radi se o analognom looperu, zvuk nikad nije isti, ima ugrađen vibrato za simulaciju zavijanja s ploče ili kazete, troši malo baterije, a direktna gitara koja ide preko te pedale dok ide i loop, prolazi kroz input stage koji je isti kao u Zvex super hard on pedali i zato daje kristalno čist i prezentan zvuk.

Pedala ima dva footswitcha, jedan prekidač i pet gumbića. Prvi gumb je volume, drugi je tone i on omogućava da se zvuk toliko zamuti da sve zvuči kao orgulje. Treći gumb je record level koji omogućava overdrive prilikom snimanja, a zadnja dva gumbića su depth i speed od vibrato efekta. Na vrhu je switch koji može protektirati memoriju da ne izgubite loop. Loop ostaje u memoriji čak i kad se izvadi baterija. Zvex kaže da vas mogu pokopati s tom pedalom i ako za 100 godina medicna izmisli uskrsnuće i iskopaju vas iz groba, možete slobodno nastaviti sa svirkom gdje ste stali jer je loop još uvijek unutra. Troši 2 mA struje kad je uštekana u bypassu i 12 mA kad ju uključite.

Ima dva footswitcha: lijevi pali i gasi loop, a desni pali i gasi snimanje. Moguće je početi snimati, za vrijeme snimanja stisnuti lijevi prekidač i kad se ugasi snimanje, loop će odmah krenuti. Tj. ne baš odmah nego uz djelić sekunde zakašnjenja, što tu pedalicu predstavlja kao prilično nezgodnu ako želite live raditi precizne loopove. Ali svakome tko kupi ovu pedalu, precizno bi trebalo biti zadnje na pameti :).

Pa dobro, uz tolika ograničenja, zašto bi netko htio tu skupu pedalu? Pa evo zašto ju ja imam. Daje lo fi zvuk...jednostavno fora zvuči, a k tome ima još i vibrato da zvuči kao iskrivljena gramofonska ploča. Meni je to super efekt. Drugo, nije toliki problem što kasni jer mogu snimiti riff u prvom ponavljanju, a uključiti loop tek nakon četvrtog ponavljanja. Osim toga, razni drone zvukovi izvrsno sjedaju u tu pedalu - npr. napravim prvo drone u delay pedali, zatim ga snimim u looper i oslobodim delay za daljnju live svirku dok me prati drone iz loopera, zatim zvukovi iz ebowa savršeno sjedaju u tu pedalicu, pa osim toga u studiju redovito obradim dio snimke u toj pedali da dodam malo prljavštine. Osim toga baš slatko šumi kad se uključi :) U današnjem svijetu svega digitalnog, fali nam šuma i zujanja, fala bogu da je tu Zvex...čovjek koji ne zna za suptilno.



Pedala je inače no brainer što je u usporedbi s ostalim looperima isto prednost, a šlampavci poput J. Mascisa ih redovito koriste i live jer se sva nepreciznost može nadoknaditi šarmom koji ova pedala dodaje zvuku. Također, dok god nosim starke na svirku, uspijevam paliti i gasiti pedalu bez nekog problema. Uglavnom, ako već imate looper, ova pedala mu neće oteti mjesto na pedalboardu, a ako imate lo fi-loop junky, vjerojatno ćete još uvijek htjeti i normalan looper.
Sve u svemu...luda mala pedala.

I za kraj, par snimaka da se čuje što je to lo-fi loop junky.

Na prvoj snimci je kratki pop riff na gitari uz upotrebu loop junkyja kao pratnje. Može se lijepo čuti kako malo zakasni kod pokretanja, a kasnije se čuje i kad ručno pojačam depth i speed na vibratu.
Na drugoj snimci je mala improvizacija koju uvijek mogu potegnuti ako recimo boca piva pogodi klavijaturistu u glavu, pa dok mu basistica šije ranu, pomoću lo-fi loop junkyja mogu improvizirati malu muzičku numeru. U muzičkoj numeri su još sudjelovali Ringtone kao lažni promjenljivi tremolo, Onerr flanger, malo overdrivea iz Fuzz Factoryja i Echo Park delay.
Na trećoj snimci je Zlobotić, provučen kroz lo fi loop junky i još malo obrađen u Logic Pro Audio programu.
Sve je snimljeno u Line 6 POD i kroz RME Fireface 400 karticu u laptop s Logic Pro Audio programom na Jaguar special HH.

DEMO - PopJunky

DEMO - ImproJunky

DEMO - ZloboJunky

nedjelja, 02.11.2008.

You Dirty Rat

Možda ste dosad primijetili da malo dulje vremena ne napisah blog. To ne znači da sam potonuo u zemlju nego da ne stignem snimati ove male gluposti. No ovaj put sam uspio iskopati zericu vremena za review još jednog malog simpatičnog komada opreme koji svojim imenom vrijeđa tebe koji čitaš :) .



You Dirty Rat je distorzija. Proizvodi je ProCo i dio je familije štakora tj. RATova. Zvuk ove pedale je još 3 dB kompresiraniji nego običan RAT i proizvođač ga opisuje kao stari pankerski zvuk koji je idealan za npr. Ramonese.
Istina, uzmete ovu pedalu i Bltzkrieg Bop zvuči ko da se prezivam Ramone. Sam raspon drivea ide od ponešto drivea do suludo glatkog drivea za super smooth solaže u pozadini...
Moj način sviranja s RATom je taj da ga pretežito koristim kao lagani overdrive s driveom ispod 9 o'clock gdje mi dodaje malo srednjih tako da gitara iskoči, ali ovaj RAT, zbog svoje kompresiranije prirode i nema baš takvu osobinu te mi ga se zbog toga ni ne da koristiti. No ono što je osobito i drukčije kod ovog RATa je to da, osim što mu slova svijetle u mraku(!) ima taj svoj germanijski clipping stage koji uvijek zvuči pomalo tepihasto i krznato i radi toga i daje tako ugodnu distorziju. Ta je pedala do sad bila bas distorzija koju je koristila moja basistica, ali nakon što je otkrila OVO, zaključila je da je RAT nepotreban. Pa sad čami na polici, i čeka jadnik da ga netko ukopča i snimi nešto s njim. Ali to se ne događa. I zato je štakor tužan i dogovorili smo se vlasnica i ja da bismo ga rado dali u novi dom u dobre ruke za novčanu naknadu.

Što se tiče izrade, pedala je vrhunska, napravljena je od dva komada nevjerojatno debelog željeza i mislim da je jednako dobro upotrebljiva kao hladno oružje kao i distorzija. Ima tri gumbića. Prvi je drive koji određuje koliko ima distorzije, drugi je filter, što je ustvari 6dB po oktavi filter čiji je najsvjetliji položaj na lijevoj strani, a najmutniji na desnoj. Na kraju imamo volume knob da se može odrediti glasnoća s uključenim efektom. Pedala je ergonomski savim u redu jer su male šanse da paljenjem i gašenjem pedale zapnemo za gumbiće, a jedini problem je kao i kod svih RATova taj što je prostor za bateriju mali pa za izmjenu baterije treba uložiti mrvicu više truda nego na Boss pedali. Također, napajanje je preko jacka kao za slušalice, a ne onog uobičajenog boss 9V priključka, ali koristi standardnih 9V napona.

Pedala ima neupitnu kvalitetu zvuka i bolesnu kvalitetu izrade s kojom do sad ne mogu usporediti nijednu pedalu osim MOOG, od koje je po kvaliteti izrade čak i bolja

I na kraju mali demo, jer čovjek može kenjat kolko god hoće o tome da daje zvuk mastan, dlakav i slično, ali treba sve to čut. Snimljeno je na gitari Fender Jaguar Special HH, u Line6 POD u simulaciju Mesa Boogie Mark II i u RME Firefice karticu u Logic Studio software. Prvih par sekundi je dry, a dalje su snimljena dva kanala, lijevo i desno i pod kraj ima i background solaža čisto da se čuje još poneki zvuk koji pedala može izvesti. Filter je bio skroz otvoren, a na ritam gitari je drive bio na pol 9 dok je za solo bio na 12. Enjoy!

DEMO - Zvučna njiva

subota, 18.10.2008.

Fender Jaguar Special HH

Fender Jaguar je gitara s dugom poviješću. Još početkom šezdesetih Leo Fender je, osim Stratocastera i Telecastera, pokrenuo proizvodnju još dvije vrlo dugovječne gitare, a to su Jazzmaster i Jaguar.
Kroz godine je gitara doživjela razne preinake. U zadnje vrijeme je u proizvodnji američki Jaguar paprene cijene rađen po specifikacijama iz 1962, a osim njega postoji još i Jaguar Special. Prva verzija tog Speciala je baritone gitara dok je druga verzija Speciala gitara normalne duljine skale. Obje se proizvode samo u crnoj boji u Japanu.



Trenutno su se na tržištu pojavila još dva zanimljiva modela Jaguara iz Mexica, ali tek od sredine ove godine. Također, postoje i japanski Jaguari kojih se baš i ne može naći na evropskom tržištu, a malo su vjerniji originalu nego meksički.



Glava gitare ima prednjicu crne boje da paše uz tijelo gitare i moje omiljene vintage tunere. Vintage tuneri su oni u koje se žica ugura unutra i onda se zavrti oko čivije tako da žice nigdje ne vire i ne možete se nabosti ako uhvatite glavu gitare u ruku. Takvi su nekad bili tuneri na svim Fenderima, a onda su počeli raditi gitare s modernim tunerima koji su užasni, na kojima je teže promijeniti žicu i gdje se svako toliko uspijem napiknuti na onaj mali finclek što ostane viriti i još mi razdrapa gigbag. Smrt modernim tunerima, živjeli vintage tuneri.



Vrat gitare je nitro finish s rosewood fingerboardom i vintage (čitaj malim) pragovima. Nekad davno sam užasno volio ogromne pragove ko na željezničkoj pruzi i onda po njima prsti samo lete i vrludaju, ali danas mi to nekak ide na živce i podnosim samo vintage i medium jumbo pragove kakvi se najčešće nalaze na meksičkim Fenderima. No, osim pragova još je jedna stvar zanimljiva na tom vratu, a to je da je skala gitare 24'' što mi totalno odgovara jer su mi prsti kratki i onda mi je zgodan taj ortopedski osjećaj na gitari kad su mnogi hvatovi najednom lagani za uhvatiti. Naravno, ta skala nije najbolja za tanke žice pa sam stavio 11-ice.



Tijelo gitare je jedinstvenog Jaguar oblika koji je poznat po tome da ga nije lako strpati na gitarski stalak i zato mi svako toliko gitara padne na pod. Čovjek bi pomislio da će radi toga poprimiti relic obilježja, ali izgleda da je finishirana polyesterskim lakom koji je tvrd ko kamen i jedva je moguće malo izgrebati gitaru. Gitara je teška dozlaboga jer je puna metalnih pločica po tijelu i jer ima dva seta elektronike (što je obilježje Jaguara i Jazzmastera) i na kraju krajeva je ustvari poveći komad drveta.



Nema tremolo ručicu nego Gibson-like stop-tail, ali žice su ipak pomaknute dovoljno prema otraga da se može svirati iza bridgea i da se može izbaciti žica iz sedla ako dovoljno jako kopam po žicama. No tu pomažu 11-ice...

Pickupovi su dva humbuckera ukrašena metalnim poklopcima i jako se dobro uklapaju u izgled gitare. Ti su pickupi nekakva Fenderova izmišljotina imenom Dragster. Zvukovno su mi prilično ugodni, malo naginju basu u zvuku, ali imaju i popriličnu količinu visokih tonova koji su prepoznatljivi kod Fendera.

Elektronika je sklepana na prilično zanimljiv način. Dolje se nalaze tri prekidača: bridge on/off, neck on/off i strangle on/off.
Strangle je switch koji u sebi sadrži highpass filter koji skine malo bass frekvencija i može poslužiti u tu svrhu, a recimo kad ga uključim dok je upaljen Fuzz Factory onda FF poludi i zvuči kao da vam netko bušilicom para lubanju. Što se može uvijek upotrijebiti u pjesmi :). Prekidač iznad žica služi za prebacivanje gitare u drugi mod, takozvani rhytm. Kad se prebaci u taj mod, onda više ne radi nijedan prekidač s doljnje strane žica, niti volume i tone koji su s doljnje strane žica, nego rade volume i tone koji su ugrađeni u tijelo s gornje strane žica i upaljen je samo neck pickup. Također, na toj poziciji neck pickup daje mutniji ton. Taj feature mi je jako koristan jer onda mogu podesiti rhytm circuit tako da mi daje običan clean/overdrive zvuk na fuzzu, dok je lead circuit pojačan do kraja tako da fuzz na tom settingu bruji u svoj svojoj brutalnosti. Na taj način ne moram trčati do pedalboarda kad sviram da upalim distorziju, nego jednostavno prebacim switch s rhytm na lead circuit.

Jedina još zanimljivost kod gitare je da su knobovi napravljeni od uglačanog metala. Ne bih im baš dao pet za praktičnost jer inače jako volim knobove kao na jazz basu gdje se jasno vidi na koliko je setiran volume, dok na glatkom metalu ne mogu nikako vidjeti ugraviranu crticu kad sam pod stage osvjetljenjem.

Što se zvuka tiče, gitara ima pomalo drveni karakter, pickupi nisu prenabrijani i tonalno su uhu ugodni te nisu muljavi.
Cijena gitare je bila nekih 600 dolara preko bare gdje sam je i kupio iako sam došao kupiti Telecaster Deluxe '72. To je u nas jedva 3000 Kn, dok kod našeg Fendera ta ista gitara dođe 7000kn...

Na kraju, snimka vrijedi tisuću riječi.



Gitara je snimana direktno u pojačalo Mesa Boogie F30. Korišteni su i clean i drive kanal, a Shure SM57 je postavljen na mrežicu zvučnika off axis, pa u RME Fireface400 zvučnu karticu te u laptop s LogicPro studiom na sebi. U snimci sam dodao malo zvuka sobice jer mi je preparanoično zvučalo bez ikakvog reverba.



Ni na jednoj snimci nisam palio strangle switch jer to uglavnom ne koristim i ne radi neku razliku na normalnoj opremi.

Na prvoj snimci je clean gitara, isti riff snimljen prvo s bridge pickupom, zatim neck i zatim oba pickupa te na kraju pickup na rhytm poziciji.

DEMO - Clean

Na drugoj snimci je pojačalo na drive poziciji, a pickupi su svirani istim redoslijedom kao u prvom demou.

DEMO - Dirty

Na sljedećoj snimci je prangijanje iza bridgea.

DEMO - BehindBridge

Na zadnjoj snimci je mali folk solo na dirty kanalu.

DEMO - DirtyFolk

srijeda, 08.10.2008.

Fender Mini Deluxe

Ovaj tjedan mi je moj život pojeo vrijeme za blog, a za vikend je moj bend Kimiko humanitarno pokušao doprinijeti da jedan drugi život bude spašen. No da ne bi mislili da samo besposleno sjedim, evo kratke, ali slatke recenzijice u formi priče:

Gitaristi se vole praviti važni. Štoviše, ako se ne znaš praviti važan - nisi pozer ili nemaš dobre naljepnice na gitari - slabe su ti šanse da budeš prihvaćen kao gitarist. Zato gitarist mora biti najglasniji na stageu i on kupuje 300W SUNN O))) pojačalo ne bi li ukazao na svoju važnost na stageu.



Ono što mnogi ne znaju je da su gitaristi već godinama balast i nepotrebni u bendovima, zapravo najbolji dijelovi pjesama su oni gdje ostanu bas i bubnjevi i pjevač pjeva, gitarist tada pije pivo, a publika ga podržava u tome jer se nada da je došao kraj njegovom prangijanju.

Dakle s obzirom da je gitarist prilično nevažna spodoba u muzici, postoji teorija da je i nevažno što gitarist svira, a pogotovo je nevažno kakvu opremu ima. Da bismo testirali tu teoriju, kreirao sam kratak backing track na basu kroz Frantone Lo Tone Classic Fuzz i SansAmp Bas Driver DI i pomoću XLN Audio Addictive drums plugina sam ubacio bubnjeve u pjesmu. Inspiriran grupom The Thermals koja pjeva nekakav college punk, a koji su rekli da su snimili dobar dio gitara na mali plastični Marshall, skinuo sam mali plastični Fender s prozora gdje ga imam za ukras i odlučio snimiti gitaru kroz to (pojačalo je snimano na Shure SM57).



I gle vraga, zbilja se može reći da nije važno kakvu imaš gitarsku opremu...donekle.

Snimka sadrži nekakav clean zvuk na početku, pa malo drive na kraju. Zaboravio sam dirati tone knob pa mi je drive ispao rižasto, no to sam malo popravio EQom.

Što se featurea tiče, pojačalce ima on/off knob, volume knob, drive knob, tone knob, ulaz za gitaru, izlaz za slušalice, mjesto za bateriju od 9V i ulaz za 9V adapter. I to je sve. Dimenzije su mu 14x11,5x6,3cm



Radi produkcijskih potreba svaku sam gitaru snimio dvaput tako da ju mogu malo raširiti po stereo polju i snimio sam još jedno gitarsko prcmoljenje na kraju kojem nisam editirao zvuk nikako jer što se solaža tiče, za njih pogotovo nije važno na što gitarist svira.

Oprema je osim navedene, kao i uvijek, Fireface 400 u MacBookPro, LogicStudio Pro, u miksu je stavljeno neki reverb na sve pomalo, i neki mastering preset da pjesma zvuči ko da je za radio...na clean gitari nije nikakav efekt, na driveanoj gitari je EQ cut na 9400Hz i 7.5 dB boosta na 200Hz

DEMO - Sirove gitare bez obrade

DEMO - Gitare "sproducirane"

DEMO - "Epic & "

ponedjeljak, 29.09.2008.

Zachary Vex - Fuzz Factory

Fuzz Factory je pedala koja je proslavila Zacharyja Vexa, čovjeka koji ju je dizajnirao. Muse, NIN, Dinosaur Jr., Flaming Lips i masa drugih bendova prilično se oslanjaju na zvuk njegovih pedala tako da je u slučaju najtraženijih pedala Zachary morao malo popustiti i ručnu proizvodnju prebaciti u neku tvornicu izvan SADa. Konkretno, FF se proizvodi na Tajvanu (gdje drugdje!?), od dijelova koje Zvex šalje na Tajvan, a nakon toga se gotovi primjerci vraćaju u SAD gdje Zvex provjerava kvalitetu izrade i pakira ih za prodaju.

Sam Fuzz Factory je pedala nastala na temelju Fuzz Facea, uz dodatak još jednog gain stagea prije ulaska u Fuzz, a osim toga je Zvex izvukao neke komponente pedale u obliku potenciometara na kućište tako da čovjek sam može setirati napone na tranzistorima što daje svakakve, donekle nepredvidljive rezultate što ovaj fuzz čini jednim od najraznovrsnijih fuzzeva  i definitivno zaslužuje ime Fuzz Factory.



Sama pedala je ugrađena u "hammond" kućište. Serijska proizvodnja (Vexter serija) isključuje ručni rad na farbanju pedale i doživotno jamstvo, ali dizajn je dopadljiv i s mini psihodeličnim slovcima otisnutima na polirano aluminijsko kučište. Na pedali je lampica koja signalizira on/off i pedala posjeduje input za 9V adapter standardnog (Boss) oblika i polariteta. Nema vratanca za bateriju pa ako mislite nastupati s baterijom, bolje da nosite neki šrafciger ili švicarski nožić.

Na pedali je pet potenciometara imenovanih Vol, Gate, Comp, Drive i Stab. Vol je volume pot koji manje više utječe samo na glasnoću zvuka koji izlazi iz Fuzz Factoryja i uglavnom ga je dobro držati na poziciji nešto ispod 9 sati jer može biti vrlo glasan. Sljedeći gumbić je Gate. Sama funkcionalnost tog gatea je u stvari slična noise gateu osim što ustvari djeluje i na glasnoću pedale - na poziciji oko 2-3 sata ponekad dodaje višu oktavu u fuzz. Comp potenciometar je nazovi kompresor.  Drugim riječima, kad je skroz otvoren imamo popriličnu dinamiku za jedan fuzz (pogotovo ako je stab potenciometar skroz desno, rekoh da ovdje sve komande utječu jedna na drugu), a kad je skroz zatvoren dobijemo velcro fuzz što zvuči otprilike isto kao gameboy, C64 ili kao da odljepljujem čičak traku (velcro=čičak traka). Nakon tog gumbića je Drive za koji se zna što radi, ali kod osciliranja on podešava visinu tona. I na kraju je tu misteriozni Stab (stability) knob koji Fuzz pretvara u razblesavljenog pavijana, a ustvari se radi o regulaciji napajanja na sklopu. Naime, kad je Stab okrenut do kraja u desno, fuzz je stabilan, a kad je na bilo kojoj drugoj poziciji, moguće je da će kombinacija ostalih potova uzrokovati da cvili. To cviljenje je nekima užasno, ali većini ljudi je prilično zabavno pa uvijek u nekom glasnijem momentu možete zacvičati iz svog zvučnika da pokažete publici kako vama gitara nije potrebna da biste svirali, jer imate sve te krasne pedale, a gitara je samo pano za lijepe naljepnice.

U početku je pedala prilično nezgodna za podešavanje dok ne steknete malo osjećaja što stvarno svaki gumbić radi. Tako recimo za setting na demou koji zvuči kao Beetlebum od Blura rabim stability postavljen skroz nisko, a radi toga je gate vrlo visoko jer ne želim da fuzz cviči i volume na gitari je malo zavrnut, ali to baš ne pročišćava zvuk (zbog stabilityja koji je nizak) pa je fuzz vrlo prljav. U slučaju da želim super dinamični fuzz koji za mali volume zvuči gotovo clean, stability stavljam skroz desno, ali onda ton zna biti preoštar. Npr. za demo  koji zvuči kao Feel the Pain od Dinosaur Jr. fuzz je postavljen tako da stability nije skroz udesno. Tako kod sviranja gitare na manjoj glasnoći gitara ima lagani fuzzy overdrive, dok kod pune glasnoće zvuči gotovo kao Big Muff.

Ako želite zvuk kakav ima Muse, drive treba pomaknuti preko pola, comp također, smanjiti stab i pomoću gate knoba smiriti cičanje (iako nije da Muse ne cviči kad želi).

Postoji fama da Zvex naplaćuje puno previše za svoje efekte i ponekad mi se čini da je to istina, ali s njegovim pedalama dobivate zvuk koji manje više nijedna druga pedala ne daje, a s jeftinijom vexter serijom, moguće je za relativno normalan novac dobiti vrlo originalnu pedalu.

A sada maleni DEMO isječci. Svi su snimljeni na Fender Jaguar special HH gitari u Line6 POD2.0 simulacija MesaBoogie Mark pojačala pa u Fireface400 i u Logic Pro Studio.

DEMO - FF - Beetlebumish

DEMO - FF - C64

DEMO - FF - Museish

DEMO - FF - Dinosaur like

DEMO - FF - Cijukanje

<	ožujak, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Ožujak 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?